Crkva sv.Petra i Pavla u Pejića Dragi

Ova podružna crkva Župe izgrađena je 1970. Prije nje na tom su mjestu bili zvonik iz 1937. i kapelica u kojoj se povre­meno slavila sv. misa. Crkva je bila nužna tom dijelu Župe, te ju je Župni ured s narodom, uz dopuštenje Provincijalata, gradio u vrijeme kad su u Župi djelovali fratri fra Veselko Sesar i fra Nedjeljko Martinović.

Istodobno se gradila nova župna crkva.Kako je gotovo trideset godina prošlo otkako je crkva izgrađena, tako joj je uistinu potreban temeljiti građevin­ski zahvat. Ona je konstrukcijski izdržala na trusnom području i na mekanom tlu polja u Donjim Sovićima na kojem je građena, pa na njoj, osim pucanja i propadanja male nadstrešnice, nije stradalo ništa što bi je vitalno ugrozilo.

Budući da su dolaskom demokratske hrvatske vlasti na ove prostore omogućene i vjerske slobode, vjeronauk je prešao u školu. Tako su učionice, izgrađene u sklopu crkve, izgubile svoje prvotno značenje. Nakon dugih promišljanja i razgovora s arhitektom, izrađen je plan za dogradnju i obnovu crkve. Njime je predviđeno rušenje trošne nadstrešnice i grad­nja nove, i to je jedina dogradnja postojeće zgrade. Mnogo su teže i zahtjevnije bile rekonstrukcije učionica u jedinstveni crkveno-sakralni prostor. Da bi se dobio veći obujam zraka u crkvi u zbog vanjskog izgleda, uklonjene su pregrade između učionica, i one koje su ih odjeljivale od crkve. Na taj način, glavni molitveni prostor crkve dobio je toliko potrebnih 75 četvornih metara prostora gdje je uz dosadašnja dva reda moguće postaviti još jedan red klupa.

Radovi na crkvi započeti su 1997. godine. U 1999. je godini završena obnova sovićke crkve. Župljani su iz­nimno zadovoljni. Bili su veliki i opsežni. Htjeli smo da sv. Petar i Pavao u Sovićima obnovljenim zvonikom i nadstrešnicom, te kasnije dvorištem i cijelim izgledom, pobožno i dostojanstveno pozdravi sve putnike namjernike. Tisuće ih prođe ispred njegovih lukova.

Ugrađene su tone i tone kamena, bra­čkog Veselja i posu-škog Osoja. Zidana su najbolja pročelja koja danas postoje, izmijenjene su insta­lacije, električni su vodovi provedeni podzemljem, proši­reno je parkiralište, izgradio se zdenac s likovima svetaca zaštitnika u bronci. Svjesni smo da je ona prvom crkvom u koju su zakoračila mnoga djeca, da je mnogim klonulim koracima bila pod nogu, jer su Gorica i Šamatorje daleko.

Zahvaljujemo svim darovateljima koji su pokazali volju i ljubav za svoju crkvu. Ona je milo-sno mjesto. I tu je već trideset godina.  Lijepa je sakralna zgrada oplemenjena kamenom, zvonik joj je, premda isti, drukčiji i ljepši, zvono je na njegovu vrhu, do njega su podignute unutarnje skale. Uređenim dvorištem dominira zdenac s brončanim odljevima sv. Petra i Pavla. Pred  crkvom  se vijori stijeg Herceg-Bosne.  Noću je osvijetljena blagom žućkastom svjetlošću. Crkva je dobila vitraje. Sadržaje su vitraja odredili fra Vinko i fra Ante, a darovali su ih sovićki fratri i svećenici. Križni je Put izrađen tehnikom kamene intarzije. Dimenzije su postaja iste kao i vitraja, 1.74 x 0.80 m. Izrađeni su u pet boja. Broj postaje i križ su na kamenom krugu između dviju susjednih križnih postaja. Apsidna ploha površine šezdesetak četvornih metara, na kojoj je križ, također je obložena kamenom. Uz križ za kamenu intarzi-ju naslikana je Blažena Djevica Marija i Ivan Evanđelist, u onom poznatom evanđeoskom razgovoru pred Isusovu samu smrt: “Evo ti sina”.. i “Evo ti majke”…. Posveta svim poginulim i nestalim braniteljima HV i HVO Herceg-Bosne, predsjedniku Mati Bobanu,a na čast sv. Petra i Pavla u Godini Boga Oca. Od te kalvarijske drame počinje i završava Križni Put.  U crkvi su izmijenjeni svi prozori. Prijašnji kutni prozori na učionicama pretvoreni su u polukružne bifore. Pročelje je crkve posve obnovljeno. Prekivrena je kupom kanalicom, te se promijenjeniše svi oluci. Svi kutovi crkve i zvonika, lukovi nadstrešnice, stupovi i oluci, obloženi su bračkim “veseljem” i posuškim “osojem”.    

Izvor: Župni Ljetopisi Gorice i Sovića od 1992.-2003.