MRTVAČNICA

Ova je župa na čelu s fra Antom Marićem, onodobnim župnikom, i fra Vinkom Mikulićem, kapelanom, ukazala na svoju modernost na svim poljima, a posebice u obredu ukopa. Kao prva župa na području Hercegovine ima svoje Hrvatsko katoličko pogrebno društvo Gorica – Sovići, kao pravnu osobu (dalje HKPDGS) i mrtvačnicu koja djeluje od 1. siječnja 1999. godine. Za taj i druge kulturne i vjerske objekte u prvom redu treba zahvaliti gore spomenutim fratrima, a s njima ne smijemo zaboraviti i sudjelovanje cijele župne zajednice koja poštuje i visoko cijeni svoje neumorne fratre, i tada i danas.
Mrtvačnica je izgrađena u 1997. i 1998. godini po nacrtu ing. Ivana Spajića, a izvedbene je radove obavilo poduzeće Frane Stipića iz Sovića. Za njezinu izgradnju darovalo je gotovo 700 od 800 obitelji, koliko otprilike broji župa. Mrtvačnica ima tri dijela. Središnji je prostor zapravo kapelica s odrom za lijes na koji se jedan ili dva sata prije obreda ukopa izlaže tijelo pokojnika. Uokolo stoji rodbina kojoj se u tom vremenu mimohodom može izraziti sućut. Prozori, koji su na sjevernoj strani, iza odra, daju sliku triju vitraja za koje je skice napravio umjetnik Hrvoje Bošnjak iz Gorice, a uradio ih je “Vitrus” iz Mostara. Oni prikazuju Isusa na križu te Isusa uskrsloga i Kristovo uzašašće. Na zapadnoj strani nalazi se prostorija u koju se lijes polaže nekoliko sati nakon smrti i tu u hladionici prenoćuje. Za goričko-sovićku je mrtvačnicu hladionicu darovalo poduzeće Soko iz Mostara. Na istočnoj su strani dvije prostorije koje služe kao uredi za radnike.Tiho je i svečano sve prošlo 1. siječnja 1999. godine kad se blagoslovom mrtvačnice stupilo na terenu ove župe u jedno novo razdoblje obreda ukopa. S nedoumicom i sa strepnjom su i fratri i ljudi iz HKPDGS očekivali kako će se sve zbiti pri prvom ukopu. No, danas je sve postalo ustaljenim običajem koji kao da tu već stoljećima živi. Što je najvažnije, izbjeglo se noćno sjedenje kod mrtvaca koje je zapravo postalo bešćutno i samoj obitelji je stvaralo dodatne probleme.Neka ovaj primjer i u današnje doba bude uistinu svima poticaj da na ovakav lijep i kulturan način svojim pokojnicima s puno pijeteta pokažemo odanost i ljubav.